Šta čitati ove jeseni? Preporuka: „Katarina“

0

Postoje stvari koje se čuvaju za sebe, neke sitne tajne, osjećaji, strahovi. Suze ponekad. Ali ima onih koje se nikad ne čuvaju samo za sebe. Knjige. Sjajne knjige. Brdo knjiga. Biblioteka.

Ne znam koliko sam pročitala knjiga u životu, kad vidim korice sjetim se iskrzanih stranica kojima sam ispunjavala ljetnje raspuste. Oduvijek sam željela svoju kućnu varijantu lavirinta od knjiga. Maštala o njoj. Nekad nije bilo mogućnosti da se kupuju knjige, nije ih ni bilo na svakoj trafici. Ako pronađeš kultnu „Gričku vješticu“ i uspiješ da je pročitaš – bio si bogat. To je nešto što samo mi knjiški moljci znamo.

Danas, knjige nikad nisu bile dostupnije. Istina ima toliko sranja da se prosto nekad stidim umjesto tih pisaca, ali opet – ideja je važna, kao i ostvarenje. Dugo vremena sam patila tiho u sebi za knjigama koje sam željela da imam. Za mene, to je bogatstvo. To je onih hiljadu proživljenih života, to je milion osjećaja, vjerovatno sam zato danas tako šašavo drugačija kad je srce u pitanju. Odlično pamtim kad je izašao moj najdraži film „Gospodar prstenova“, koliko sam bila uzbuđena što ću ga gledati na velikom platnu. Nisam bila ni svjesna da sam sve vrijeme drugarici prepričavala u stvari kako je to u knjizi ovako, i kako je izbačena ova scena, kako će da se desi ovo ili ono. U nekom od tih 3h trajanja filma se okrenuo dečko ispred mene i zamolio me da prestanem sa prepričavanjem knjige, nisu je svi pročitali, neka žive u zabludi.

Ali, neke stvari se ne čuvaju samo za sebe. Tako, u kolekciji se našla „Katarina“ Anje Seton. Teško se odlučujem da kupim knjigu po preporuci, obično se osjlanjam na lični insinkt i osjećaj, ali Katarina je bila pravi izbor. Znam, knjiga ima previše stranica, ali vrijedi svakog slova. Toliko emocija, izbijaju iz listova, knjiga se tako lako zalijepi za dlanove i ne puštaš je. Ne znam kako sam na poslu krala vrijeme da je izvučem iz torbe i čitam. Ta ljubavna priča o vojvodi od Lankastera i Katarini u Engleskoj u doba kralja Ričarda je nešto najdivnije što sam pročitala poslednje vrijeme. Na kraju sam zatekla samu sebe kako usta raširenih u osmijeh čitam poslednje stranice, suze mi idu niz lice i bilo mi je toliko žao što se tih 800+ stranica završava da sam htjela još. Nevjerovatno!

Ne, nije to samo priča o ljubavi, već i o odanosti, o prijateljstvu, o vjerovanju, o borbi sa sobom. Priča za koju mi je žao što je ja nisam izmislila. Nije to samo knjiga koja te oduševi. Totalno utoneš u nju. Predaješ se, i sigurna sam, ponovo je uzmeš čitati. To je ONA knjiga koja se pamti i čuva.

I sigurna sam da bih Katarinu mogla da čitam opet, i opet, i opet, i da bih opet na kraju isto reagovala „Nije moguće da je kraj“.

Oglašavanje

O autoru

Avatar

Neparni element u ljudskom sistemu, fabrička ili genetska greška koja se nikako ne uklapa u svjetski poredak zabluda i laži.

Ostavite odgovor

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

Send this to friend