Mjesec mi je

0

Ovih me dana ujela nervoza za d****. Nije PMS, vjerovatno je pun mjesec. Da, patim od toga. Tada sam hiper produktivna, imam krila, jedem sve što mi dođe pod ruku, treniram dok ne izgubim dah, šizim, smijem se, ćutim. Ma sve mi je tada. Evo baš sinoć sam sjedila na terasi, posmatrala munje i smeškala se onako za sebe govoreći kako nebo predivno izgleda. Uvijek je predivno. Čak i oblačno. Baš kao i život. Toliko je blesav, da čak i kad je nešto loše, moram se nasmijati. Jer to samo u životu može. U jednom takvom trenutku sam i odlučila da živim. Al ono, skroz da živim.

Nemam mnogo prijatelja sa kojima mogu da izađem, da se socijalizujem. Oni uglavnom kukaju kako nemaju novca a ja uglavnom prosipam meditacijsku priču kako život može biti divan i bez tog ogromnog novca o kojem svako priča. Desi se da i meni novčanik žeđa za kovanicama. Ali svjedno, ostavim ga strane, pokupim moju labradorku i pravac šuma. Jer mi se može. Jer mi ne smeta ako par dana pred platu provjetrim novčanik. Jer život je toliko blesav. Danas te ima, sutra te nema. Zato dišem. A ljudi ne mogu to da shvate, pokušavaju ponovo da mi nametnu šablone koje ni moji roditelji nisu uspjeli, iritira ih moj smijeh, i oonda je bolje da provjetrim i takva druženja. Ne ide to, ne mogu. Ne volim ta dokazivanja ko je u pravu. Ja sam u miru.

Odlučila sam se za knjige. Drugima je to čudno. Zima je pred vratima, kupuju se čizme, patike, jakne, duksevi… Planiraju se praznici, ostavlja se nešto sa strane za crni Januar. Ja kupujem knjige. Pravim zalihu za zimu kad počne kiša da pada u Podgorici, da leti sa svih strana, kad vjetar počne da divlja kao u Kanzasu. Ja se tada zagnjurim u svoju deku sa loncem čaja koji ponekad zamijenim šoljom kuvanog vina sa malo narandže, cimeta i karanfilića, neki chill out mix na netu, i knjigu. I da, moja mala čupavica na četiri šape. Tv nemam. Imam rupu u ćošku stana gdje bi trebao da bude tv. Pokušavam da je popunim knjigama. Jedino mi to zvuči realno. I tako, drugi me pogledaju i pitaju šta će mi toliko knjiga. Da jedem. Eto.

Pišem. Svoj blog. Kolumnu kad tehničke mogućnosti dozvole kao sada. Bojkotuje me browser, ne otvara mi kontrolnu stranicu pa danima ne mogu ništa da napišem ovde. Nekad i duže. Nije do mene. Žao mi je. Ali nisam prestala da vjerujem. U ljubav najviše. Drugi me čudno gledaju kad kažem da sam uvijek zaljubljena. U život. U nebo. U poeziju. U nekog tamo imaginarnog čovjeka, muškarca, drugo parče mene. Znam da postoji. Znam da će me sresti. Znam da neće ni on htjeti normalan život većine ljudi. Ja ne mogu. Ne znam kako će biti, znam kako neće. Ne volim ugaone garniture. Ne volim materijalne stvari uopšte. Nisu mi važne. Osjećaji, putovanja, pa makar i po Crnoj Gori, nebo, knjige, muzika i ples. LJubav iznad svega. Ne prestajem da vjerujem u nju. Samo zato što se drugima nije desila ne znači da je nema. Odrasli smo u neljubavno doba. Siromašni smo.

Baš sam shvatila. Skupa sam. Želim najskuplje stvari. Zlato ljubavi, srebrne osmijehe, markirane poglede, original zagrljaje. Zvijezde iz očiju. Sazvežđa iz duše. Poeziju svog uma. I ples. Polugoli ples. Dok spremam doručak. Vjerujem da sam trenutno najskuplja djevojka na Balkanu. Ništa keš, kartice i krpice. Samo ljubav. Ona ljubav zbog koje mi i mali zakržljali prst na nozi treperi poput lastavice. Ništa manje od toga. Kažu mi da previše tražim. Da sam zahtjevna. Da ne razumiju moj način života. A ja bih samo da se smijem. Da pišem. Čitam. Plešem i volim. Da se držim za ruke i da tako lutam svijetom. Pa i ako nas bude više. Cijeli roj nas i djece. Pa šta? Zar imati porodicu znači biti vezan za jedno mjesto? Zar porodica mora da jede isključivo u kući i restoranu, u zatvorenom prostoru, svaki dan, cijeli dan, čitav život? Posao od 8-4, ručak, pranje gaća, suđa, prozora? Mlak sex, i hrkanje druge strane kreveta? To je život? Odbijam. Hvala. Zadržite vi to za sebe. Ja bih ljubav. Ja bih ples i smijeh, i ovaj blesavi život. I nema veze što me mjesec drma.

Oglašavanje

O autoru

Avatar

Neparni element u ljudskom sistemu, fabrička ili genetska greška koja se nikako ne uklapa u svjetski poredak zabluda i laži.

Ostavite odgovor

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

Send this to friend