Jesen je kažu… Čija jesen?

0

Stigla je jesen. Ušetala se kraljica, na svojim štiklama od lišća. Prosula svoje skute svuda po našoj hemisferi. I svi se žale. Svi su primjetli da je došla. Svi su počeli da kukaju o kiši, o zimi, o nemogućnosti izlaska i šetnje kao da su i do sada nekud šetali. Svima je kišni oblak iznad glave i jednostavno moraš da primjetiš da je došla jesen. Kako ljudi primjete tako nebitne stvari? Kako ne mogu da kreiraju sopstveno godišnje doba i da ga žive? Dobro, neki mogu. Neki su naučili. Neki se drogiraju ali to ne preporučujem. Zapravo, da, drogirajte se ljubavlju. Volite. Nema jače droge od toga.

Osjećam komentare. Osjećam patetiku jer se mislite gdje i kako da nađete ljubav. Jesen je. Padala je kiša, sve umire, kako je moguće da se sada rodi ljubav, pa nije to kaktus. Pa moguće je. Vjerujem da jeste. Kad prestaneš da se pitaš sva ta besmislena pitanja shvatićeš da ljubav postoji. Ljubav ne može da boli. I to je činjenica. Lijepo su rekli – ako boli nije ljubav. Ma da, Bred Pit i Anđelina se razvode a oni su bili ljubav. Oni su bili njihova ljubav, ne vaša. Ne trebaju ti uzori, ne trebaju ti tuđe ljubavi, treba ti tvoja ljubav. Ako prestane, to nije ljubav ni bila. Ljubav je vječna, kako može prestati.

Osjećam nepovjerenje. Pitanje. U kom svijetu ona živi? Živim u svom svijetu. Nemoj misliti da je meni sve bili sjajno u životu, daleko od toga. Ali meni se nije svijet srušio zbog holivuda sa malim „h“. Ali nisam izgubila vjeru u ljubav. Onu pravu, istinsku, ludačku, dok nas smrt ne rastavi ljubav. I to ne može niko da promijeni u meni. To je u meni kao molitva. Jer ljubav jeste religija. Jedina koja može da postoji.

Prepuni mediji izbora i politike, holivuda, Amerike, ratova, loše je i loše je i loše je i loše je i… Vidite li koliko nas pokušavaju zatrovati i ubijediti da je loše? A nije. Jesen je došla. Vrijeme za pečeni kesten. Vrijeme za kuvano vino. Vrjeme za poeziju. Vrijeme za pokriti se ćebetom po glavi i golicati se do iznemoglosti sa onim nekim ludim poput tebe. Vrijeme za skupiti se ispod kišobrana i ljubiti se. Vrijeme za „ugrij mi noge“. Vrijeme je za življenje. Ako zanemariš politiku, rat, Ameriku, tračeve i tuđe živote.

Ne znam kako se vi smijete, da li vam je osmijeh joga za lice ili je to ono iz peta smijanje, sa sve srcem u ustima. Ja se smijem široko. Zagrlim nebo osmijehom ponekad. Ponekad, kad šetam psa smijem se njoj kako se pretvori u pravu prasicu, i to nije smeškanje. Smijem se glasno da me ljudi gledaju. Okrenu se, čudno im je. Nisu navikli. Jer se niko ne smije. Da nema slika na društvenim mrežama ne bih znala da ljudi imaju zube. Ne brinite, neće vam žaba skočiti u usta ako se nasmijete i neće vam se srce sasušiti. Radujte se ljudi, radujte se iako je jesen. Odbacite okove kojim vas pokušavaju sputati, i radujte se, volite, želite i maštajte. Maštajte ludo, maštajte mnogo, maštajte besprekidno. Jesen je. Nigdje više boja nećete vidjeti kao sada. Nigdje više radosti i mira u sumraku kao sada. I budite zahvalni jer imate. Jer živi ste. Znate li koliko ljudi nema tu privilegiju?

Ne znam, ja jednostavno ne marim što je jesen. Meni je sunce iznad glave. Ja živim ljeto. Ramena mi mirišu na so. Japanke mi mirišu na pijesak, kosa na more. Meni je život najljepše godišnje doba. Koji je tvoj izgovor?

Oglašavanje

O autoru

Avatar

Neparni element u ljudskom sistemu, fabrička ili genetska greška koja se nikako ne uklapa u svjetski poredak zabluda i laži.

Ostavite odgovor

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

Send this to friend